Sanja u osami svoje skromne i uredne sobe. U polumraku se obraća figurici Isusa Krista na noćnom ormariću, ali svaki čas baci pogled kroz prozor, kao da se nasuprot njezinog stana nešto važno događa.

SANJA: Teška su vremena. Ne znam kad sam zadnji put bila na misi pa ti se jedino ovako mogu obratiti. Taj koronavirus i 5G mreža su djelo samog Nečastivog, eto što su! Oprosti, ne smijem biti negativna; nije baš sve toliko turobno. Evo, recimo, prije koji tjedan se u žutom spačeku vozio župnik i blagoslivao pobožni narod. Na socijalnoj distanci. Hvala Bogu. Vidjela sam na Facebooku da se održala i mobilna euharistija. Vjernici su klečali na livadi i molili se obasjani suncem. Bez brige, sve se odvijalo na najmanje dva metra razmaka. Negdje su se i potajno održavale mise. Divno.

(Sanja pogleda kroz prozor, a onda se ponovo posveti Isusu.) 

Kad Božji hramovi budu svima širom otvorili vrata, sve će biti lakše. Ja se ipak ne usudim izlaziti iako me vjera štiti više od troslojne maske. Ruku na srce, nije mi život prije koronavirusa bio puno drugačiji; češće sam boravila u ova četiri zida nego vani. To mi je sigurnije i ljepše. Vanjski svijet zna biti okrutan. Govorio je don Luka na Katoličkom četvrtku: “U samoći dopiremo do vlastite nutrine”. Onda me prodorno pogledao. Nikad nisam lutala po klubovima i shopping centrima, i gubila vrijeme na mobitelu kao dokona mladež, osim kada bih se razonodila uz Candy Crash ili neki fora mem sa stranice katolicki-memovi.hr. Humor je ipak dar Božji. Navikla sam na izolaciju poput karmelićanke, i ja ću uz tebe, Isuse, sve preživjeti: i koronavirus, i 5G mrežu, i sva iskušenja modernog svijeta.

(Sanja ponovo pogleda kroz prozor, a zatim se vrati Isusu.)

Oprosti, kao da sam čula nešto preko puta. Mene brine nešto drugo. Radi se o Barbari. Ona već peti dan markira online nastavu. Mama je u svom filmu, malo kuha pa gleda one priglupe RTL-ove realityje pa se druži s mačkom pa plače pa guta apaurine i tako u krug. Za to vrijeme Barbara se iskrada iz stana sva u šljokicama kao da ide na party. Korona party! Bez maske! Bez rukavica! Ma, Barbara pere ruke manje od 20 sekundi. Dezinficirala se zadnji put kada se pipkala s onim masnokosim likom iz školskog benda. Kažem joj lijepo: “Barbara, ostavi te nakaradne štikle ispred stana.” Ona se nasmije: “Sanja, daj se skuliraj. To su Jimmy Choo štikle. Poklon od tajnog obožavatelja. Nema šanse da imaju virus.” Što? Tajni obožavatelj?

 (Sanja ustane i škicne kroz prozor. Uzdahne ljutito.)

Moja sestra je spremna na sve! I ja da se skuliram? “Sanja, ti si uvijek tako ukočena. Get a life.” Nas dvije kao da nismo sestre. Nju opsjedaju demoni. Kako ja to znam? Pa, uz malu žrtvu. Napravila sam fejk profil antezovkohajduk i provjerila Barbarin Instagram. Kao prvo, ona tamo lajka sve fotke one sotonistice Billy Eilish. Kao drugo, znaš li ti što Barbara radi u storyjima? Ona se druži s ekipicom. U parkiću. Na klupici. Bez razmaka. Tamo su neki tipovi koji joj svašta pišu u stilu “ej dobra si mala šta bi ti radijo LOL.” LOL?! Neki joj šalju lascivne emotikone. Koliko sam patlidžana izbrojala, Bože sačuvaj! (Križa se.) Zavrtjelo mi se i počela sam se gušiti kao da imam koronu. I tako, svi se stišću kao sardine, a u rukama drže cugu iz vrećice. Posvuda lebde virusi, a virus grijeha raste eksponencijalno! Barbara je, naravno, najgora među njima. Rukom mazi po bedru onog influensera/fitness trenera Alana na 3 od 7 storyja. Ako tako ne bude zaradila koronu, neće nikako. Nakon Instagrama molila sam se za njenu dušu dva i pol sata, ali demonske su sile bile prejake. Mama spava. Barbara se vraća pod gasom u 3:32, tipka po mobu, smijulji se, sigurno gleda Alanove polugole fotke iz kupaonice. Ili Alanove fotke iz BMW-a. Ili Alanove izazovne sklekove. Kažem joj: “Sestro, znam što si radila.” Ona kaže: “Sanja, sačuvaj minimum dostojanstva.” Molim? Ja imam dostojanstva na bacanje! Čekaj malo, jel’ to susjed pušta muziku?

(Čuje se elektronska glazba sve glasnije.)

Usred korona krize! Neki sablasni techno… Kao da sam na Ultri. Bože mili. Sigurno se i drogira. Nego, Barbara meni veli: “Džadžuješ me, a misliš da ja ne vidim kako ti stalkaš susjeda preko puta?” Koga? Susjeda s lošim ukusom? On mene ne zanima! I nisam ja kriva što on stalno ili pušta svoje glupo elektro smeće, ili izlazi na balkon i puši e-cigaretu pa ga slučajno okrznem pogledom i onda duboko požalim zbog toga. Tiše malo s tim drdanjem, neki se ovdje mole! Bože, zašto bi mene zanimao taj frajer s hrpom love, Mercedesom, Breitlingom i dvoetažnim stanom u kom živi sam samcat? Obijest! Ja prezirem materijalizam, a prezirem i e-cigarete. Barbara mi ne vjeruje. “Bacaš smeće u isto vrijeme kada i on. Jedino tada raspustiš kosu i obučeš najbolju odjeću iz Reserveda. Stojiš ispred prozora, buljiš i izgledaš užasno creepy i zaljubljeno. Onda se kasnije moliš figurici Isusa kako bi isprala grešne misli! Da ti kažem nešto: nećeš ih nikada isprati, a nisi NIPRIJE!” Isuse, ti znaš da to nije istina! Ugasi više muziku, ja sam usred važne stvari! Ugasi, zaboga! Oprosti što sam povisila ton, ali taj… taj… Da, u izolaciji sam, ali svoje vrijeme koristim razborito! Nisam pokleknula! Nisam pojela nijednu napolitanku previše. Samo tri dnevno. Nisam čak otvorila Nutellu, eno je, u frižideru. Nisam binge-watchala serije. A nisam ni gledala tog tipa. Nisam maštala o njemu. Izolacija nekima pomuti razum pa im se počnu sviđati, ono, frikovi s Tindera, Badooa i neki hrvatski političari. Ali ja nisam kao Barbara. Ja neću biti kao Barbara. Ja nisam kao druge djevojke. Ne! Ja sam drukčija! Moja duša je čista! U meni ima nešto sveto i neokaljano. Mene će ova kriza ojačati. Vjeruj mi, Isuse. Jel’ mi vjeruješ? Daj mi neki znak. Želim tvoj odgovor. Daj mi znak, Isuse. Daj mi znak. Molim te, Isuse -

(Potres. Sve podrhtava. Ruše se stvari s polica i vitrina, njiše se luster, trese se čitava soba. Figurica Isusa padne na pod i razlomi se u više dijelova. Sanja vrisne. Stoji ukipljena neko vrijeme, a onda se primakne prozoru.)

Ništa mu nije. Hvala ti, Isuse.

AUTORSKA PRAVA: Sva prava pridržana.  



Facebook! TwitThis